i-scream.net

Dakle, nekidan sam uz podnevnu meditaciju uz šalicu osrednje esspresso kave i jutarnji listić, onako pomalo kroz ljekovite zrake jesenskog sunca, pogledavao i kolumnu dopisnika jutarnjeg lista iz Rima, gdina Inoslav Bešker-a. Ala uvodnog paragrafa.

Kvalitetan članak, kao i obično od tog gospodina, ovaj put naslovljen sa
“Bankrot francuskog nacionalnog spomenika“.

U uvodu kaže:

Na vjetrometini su ponajprije novine koje niti su dovoljno elitne, niti su se ograničile samo na sadržaje zanimljive najširim masama.

Radi se naime o tome da velike i cjenjene novine propadaju. Pod “velike i cjenjene” ne mislim onako kao što su to u nas večernji i jutarnji listići, nego uistinu velike i cjenjene. Kao argument pogledajte ime koje se spominje u slijedećem paragrafu originalnog članka, (odnosi se na Libération):

Njihov duhovni otac bio je egzistencijalist Jean-Paul Sartre, zajedno s još šakom intelektualaca vjernih ideji angažmana.

Sad si pročitajmo fino slijedeći paragraf:

Le Monde je doslovce u zadnji čas, hodajući po samome rubu, izbjegao propast u bezdan iz kojega se nemoguće izvući. Libé je prekjučer od Rothschilda, kao vlasnika relativne većine dionica (38 posto) dobio produženi ultimatum: još tri tjedna redakcija ima vremena da predloži svoj plan oporavka, pod uvjetom da bude uvjerljiv. Inače - slijedi rezanje, smanjenje opsega, otpuštanje. Sve ono protiv čega se Libé borio kad su drugi bili posrijedi.

Nadajmo se da će tako što doći i k nama uskoro, neke novine (večernji npr. s izuzetkom tekstova glazbenih kritičara) jednostavno ne zaslužuju ugledati svjetlo dana. No, zapazite još jedno ime ovdje, također označeno masnim slovima. Radi se naime, o članu ekstremno bogate obitelji, koja je u velikoj većini literature o masonima i masonskim zavjerama, uz Rockefellere, proglašavana glavnim idejnim autorom svjetskih zbivanja.

Kako bismo jasno razlučili ulogu gospodina Rotshild-a, ključno je pitanje koliko dugo je on u vlasničkoj strukturi navedenog lista. Pošto ne raspolažem tom informacijom, postavit ću dvije teze.

1. Taj gospodin (ili njegova obitelj) je kapitalom osnovao navedeni list. U tom slučaju, on je godinama utjecali na javno mišljenje “najdemokratskijeg” naroda europe, naroda koji je izmislio modernu revoluciju. Onaj tko drži medije, moćan je kao i onaj koji formalno drži vlast u rukama, možda i moćniji.
2. U drugom slučaju, Rotshildi su ušli u vlasničku strukturu lista, i svojim utjecajem sad mogu zatvoriti pipu uglednom francuskom listu, za kojeg mnogi u francuskoj, kako to piše gospodin Bešker da je
   

   francuska nacionalna institucija koju treba spasiti

U svakom slučaju, odlučuju o njegovoj sudbini, a budite uvjereni, i o uređivačkoj politici. Nakon ovakvog saznanja, glupo je da se netko pita zašto novine ne pišu o teorijama zavjere, ako teorije zavjere imaju ikakvog smisla.

Rotshildi su, ponavljam za one manje informirane, ime koje se najčešće povezuje uz tajne redove, sotonističke kultove, kraljevske loze plave krvi, i sl. Netko bi čitajući takve knjige mogao pomisliti da oni ne postoje. A kad ono jesu. Netko bi ipak mogao odmahnuti rukom, i pomisliti da nisu baš toliko moćni. No, gospodin Bešker je bio toliko ljubazan, pa je svjesno ili nesvjesno pobio gotovo sve moguće argumente protiv takve teze jednom slučajnom rečenicom.

A za one koji smatraju da su oni uglavnom tamo negdje po srednjij i zapadnoj europi, da ne dolaze na balkan, heh, jutarnji listić opet ima protuargument. Jednostavna pretraga pojma “Rotshild” na portalu jutarnjeg lista pokazuje druge dvije vijesti:
(Hmm. Beškerovu kolumnu onda ne pretražuje? Genijalna pretraga, pitam se što još nije našla. :)

• Eto, ukratko iz prve vijesti, Crna Gora očekuje odličnu turističku sezonu:
  

  U međuvremenu je u Budvi već otvoren novi hotel sa četiri zvjezdice u vlasništvu španjolsko-njemačkog lanca hotela Grupo Iberostar i jednog lokalnog biznismena, a krajem prošlog tjedna dovršeno je i preuređenje važne zračne luke Tivat.

  Premijer Milo Đukanović sastao se početkom tjedna s potencijalnim inozemnim ulagačima, kanadskim biznismenom Peterom Munkom i članovima obitelji Rotschild, Jakobom i Nathanom.

  Ekipa iz priručnika teorije zavjere ulaže u crnogorsku luku, ako sam dobro shvatio. Pitam se da li ulažu kako bi olakšali šverc cigareta, oružja, droge ili ljudi. Hm. Možda pretjerujem. S obzirom da nemam pri ruci mnogih progutanih linkova kako bih dalje razvijao argumente, neka bude tako.

• U drugoj vijesti, Schroeder postao šef nadzornog odbora plinovoda za 250.000 eura gopdišnje:
  

  Schroeder je također i savjetnik švicarskoj medijskoj kući Ringier i međunarodnoj investicijskoj banci Rotschild, a uz to masno naplaćuje svoje govore na raznim javnim manifestacijama.

  Poznati nam Kancelar Schroeder radi kao savjetnik obitelji Rotshild. Ako nekome nije palo na pamet ništa sumnjivo u tome, podsjetit ću, gospodin Shroeder je donedavno bio njemački kancelar. Iliti glavna politička figura jednog od najvećih svjetskih gospodarstava, i jednog od glavnih današnjih krojača europske unije. Ako niti to nije dovoljno sumnjivo, podsjetit ću na činjenicu da je u zapadnoj politici moderno da se političari ne natove previše novaca za vrijeme mandata, nego marljivo rade usluge mnogim privatnim tvrtkama, a kasnije ih ove zaposle kao konzultante. Nekad je to uistinu normalna i jasna stvar, jer su oni, kao, vrlo iskusni pregovarači, odlični savjetnici i sve to, no nekad je to jednostavno malo odgođena isplata zaostalih rata. A, btw. pogledajte samo ekonomske statistike njemačke prije i poslije njegova mandata. Bome bi mu bankari trebali biti zahvalni. Meni se iz gornjeg primjera čini i da jesu.

Umalo zaboravih, pročitate li taj članak koji povezuje Schroeder-a s Rotshildima, primjetit ćete da je Schroeder imenovan u nadzorni odbor konzorcija koji će graditi plinovod od Rusije do Njemačke ispod baltika. Dakle, neizravno su Rotshildi povezani s plinovodima, bankama, novinskim kućama, morskim lukama…. A uopće niti ne nabrajam. Da nabrajam, nabrojio bih podosta dužu listu. Sve i da su pravi mali anđeli ti Rotshildsi, uz tolike posjede, enormno bogatstvo i utjecaj, bilo bi stvarno idiotski ne promatrati ih krajičkom oka. Naposlijetku, da se jedan od njih samo ustane na krivu nogu, pola naše države bi moglo ostati bez radnog mjesta. Ili još nešto gore.
(Ako bi netko rekao da pretjerujem, rekao bih da možda i je tako, no ponavljam, ove 4 igračkice kojima se igraju su u odnosu na njihovu imovinu uistinu samo igračkice, da bi se uvjerilo u to, dovoljno je samo malo prokopati po internetu.)

Pametnome dosta.

Misao dana:

the truth shall upset you free