i-scream.net

kava

Skidam se s kave. Pio sam ju vrlo umjereno tjedan dana, i nije mi nedostajala. Nakon toga, jučer se našao s frendom na kavi, i dok sam ju pio, baš sam si razmišljao i pratio kako utječe na mene.
Prvo mi je mlijeko imalo odvratan okus (vjerojatno i zbog toga što sam se potpuno odvikao od okusa istoga). Zatim mi se želudac unervozio od same kave. Dosta neugodan osjećaj, jednom kad ga postaneš svjestan. Poslije sam skužio da se satima ne mogu kvalitetno koncentrirati na posao nakon što popijem kavu. Da, malo sam agilniji i življi, ali ne produktivniji. Stoga, skidam se s kave. Čajeva ima brate ko u priči, a uostalom, kod nas kavu stvarno rijetko tko zna napravit kako treba. Al to je već druga priča.

(Edit: za one koji su poput mene razmišljali ovom linijom, možda bude poticajan i/ili koristan Steve Pavlina u članku How to Give Up Coffee)

novine uz čaj

Čitam danas u večernjem članak o petrodolaru. Kaže autor, Iran najavio otvaranje naftne burze u eurima, Rusija najavila promjenu monetarnih depozita iz dolara, i tako te priče. U članku autor otvoreno argumentira kako je to početak kraja amerike. Ugodno me iznenadilo da oni tako otvoreno pišu o jednoj takvoj temi. Nažalost, nisam našao članak na online izdanju večernjeg lista.

Već par mjeseci mi svako malo izleti u razgovoru uz kavu kako će amerika uskoro da bankrotuje, i svaki put me ekipa opomene da pričam gluposti. Nitko ne vjeruje. Čudno koliko ljudi ne vjeruju jedni drugima, i često ne žele saslušati nikakve argumente u prilog nekoj priči kojoj ne vjeruju, ali će istu tezu vrlo lako prihvatiti ako ju pročitaju u novinama, bez obzira koliko sami pljuvali po tim istim novinama, i koliko laži pročitali u njima.

uvod u petrodolar

Kao što je pisalo u tom članku, američka premoć je počela s Henryem Kissingerom koji je sedamdesetih godina dogovorio sa Saudijskom Arabijom (svojim prvim i najvjernijim naftnim prijateljem) da prodaju naftu samo za dolare. Uskoro su tu praksu prihvatili svi veći crpitelji nafte i nastalo je doba free shoppinga za amere.

Od tog trena sve države koje žele kupiti naftu moraju ju plaćati dolarima, i time su na milost i nemilost amerike, jer samo ona može tiskati dolare. Amerika im neće poklanjati novce, nego joj nešto moraju dati zauzvrat. Time dolazimo u situaciju koju se često naziva “free-shopping”.

srčani udar američke korpokracije

Kad je Sadam Husein u 2000.godini počeo prodavati naftu u eurima, sudbina mu je bila zapečačena. Nažalost, s njim su amerikanci oslobodili života (kako to često zgodno kaže Pavle Kalinić) i mnoge milijune Iračana. U prvoj pustinjskoj oluji bar 100 tisuća duša, nakon nje raznim sankcijama, pljačkama i zabranama uvoza lijekova i sl. još stotine tisuća djece, pa potom opet nebrojene stotine tisuća tokom posljednjeg masakra.

Kad se ne bude trgovalo dolarima, amerikanci uz ovoliki državni dug (koji i dalje eskalira) imaju dvije opcije, po meni. Prva je pokrenuti 3. svjetski rat i kroz rat rekuperirati gospodarstvo. Druga opcija je ona koju su koristili oh-so-many-times do sada, tiskanje novca bez pokrića. Dosad im je pokriće bilo samo naftno tržište, a sad ga više neće imati.
(jedna od zanimljivih činjenica je i da otprilike od 2000, čini mi se, američka institucija koja tiska dolare više ne izdaje papir kojim dokumentira koliko je istih natiskala, te je time de facto nemoguće znati realnu vrijednost dolara).
Time će pokrenuti lavinu inflacije u kojoj će dolar masno gubiti na vrijednosti, i uz nenormalne i neodržive količine kreditnih opterećenja i hipoteka, mnogi će amerikanci završiti gladni, a još više njih na ulici.
To je onda fini pomak prema građanskom ratu.
Iako i meni takav rasplet situacije ne izgleda vrlo vjerojatan, ne vidim treći put. A s obzirom kako su prekrojili ustav i zakone, čini mi se da ga ne vide ni oni sami, jer se ponašaju kao da se spremaju za građanski rat.

pitanje vremena

Ta priča sa Sadamom i eurima je bila povod za ulazak na bliski istok u većem broju. Nedavno vješanje Sadama (ili vjerojatnije sadamovog dvojnika, iako je sasvim svejedno za priču) bilo je uz masakr Iračana demonstracija vojne moći i upozorenje što će se desiti Iranu ako ostvari svoj naum da se prebaci skroz na euro, i što je još bolje, da otvori novu naftnu burzu, treću po redu, i prvu koju ne bi kontrolirali ameri, na kojoj bi opec-ovci trgovali samo u eurima.

Rusija je također najavila da će svoje novčane rezerve prebaciti iz dolara (valjda su 2/3 već prebacili) u euro, rubalj, srebro i zlato. Isto je najavila i Kina. To je već ozbiljna situacija.

Tko se zadnji skrio, magarac je bio

Nisu dakle samo izvoznici u pitanju. Kina je tu ozbiljan igrač. Ima velik utjecaj na Iran, bez nje i Rusije ne bi vjerojatno ni bilo Iranske nuklearne tehnologije. Kina je ovdje bitnija od Rusije jer ima puno veći obujam trgovinske razmjene sa svijetom, a pogotovo s amerikom. Od početka 2000. godine, dolar je solidno devaluirao. Kina ima jaako puno dolara u rezervama. Od 2000.e do danas, te rezerve vrijede cca. 30% manje. Biste li Vi voljeli da Vam plaća na kraju mjeseca bude 30% manja nego na početku?

Dakle, Kina je također najavila da će se rješavati dolara uskoro. Sad dolazimo na igru mačke i miša. Ako Kina rokne sve dolare odjednom, dolar još više gubi na vrijednosti (i to značajno, to se već pokazalo na primjeru Rusije), i onda OPEC-ovci dobivaju novca u manjoj vrijednosti pri trgovini naftom, te i sami gube jako mnogo u rezervama. Zato su priprijetili Kini, da će joj u slučaju da postupi kako je najavila prestati prodavati naftu.

Ako pak Kina ne promjeni valutu rezervi a OPEC-ovci u Iranu otvore svoju burzu onda Kina opet masno puši. Dakle, samo je pitanje vremena, i tko će manje izgubiti u cijeloj priči.

Što ameri rade po tom pitanju

Ratuju. Zasad samo u nekim manjim razmjerima vojno, ali zato masovno diplomatski. Sjećate li se Huga Chaveza? Njega je “netko” pokušao maknuti s vlasti u Venezueli vojnim udarom koji je trajao 3 dana negdje 2000. godine, taman u vrijeme Sadamovog izleta s valutama i dogovaranja OPEC-ovaca čiji je Venezuela istaknut član o vlastitoj naftnoj burzi.

Što se tiče devaluacije dolara, ona sama nije velik problem, jer bi po nekim ekonomskim pretpostavkama trebala potaći američki izvoz manjom cijenom američkih proizvoda, no to se u praksi baš i ne dešava. Amerika je napustila politiku održavanja cijene dolara, jer Busheva vlada misli da je to u interesu amerike, te da će smanjiti njihov galopirajući dug. To bumo još videli, kak bi rekli zagorci.

No, iako podržavaju umjerenu devaluaciju dolara, ne žele i ne smiju istu otvoreno objaviti naciji, jer bi to tek pošteno pojačalo devaluaciju i vodilo u neupravljivi kaos. Iz istog razloga im kontrola medija dobro dođe, jer kao što je to novinar večernjeg u svom članku odlično primjetio, Kinesku najavu promjene valute nije popratila gotovo nijedna medijska ustanova u americi. Kao da se nije desilo. Iz istog razloga ljudi ni kod nas o tome ne mogu puno čitati, jedino ovako u sredini novina jednom u par godina, a teško bi se moglo reći da nas se ta informacija sviju ne tiče.

Kako pišu kinezi:

The US dollar cannot depreciate too quickly as this would be a big problem for the world economy. British economists say that if the US dollar depreciates too quickly, it will affect the “global bubble”. It will cause new inflation pressure so that the banks will not be able to shield the collapse of the real estate market. If that happened, the whole world would be affected.

Ge Huayong agrees with this. He says the US dollar must depreciate gradually in an orderly fashion by just a small margin at a time so as not to affect the world economy. If the dollar depreciates on a large scale, the global economy would have to bear the consequences and emerging economic powers like China would take a heavy blow as much of their foreign exchange reserves are in US dollars.

However, Mr. Ge believes that there are many positive things about the US economy and the complete US financial market which are keeping the dollar stable and the possibility of a crash to a minimum.

izvor: peoples daily
(Ge Huayong = izvršni direktor IMF-a u Kini)

Dakle, nikome ne paše brza devaluacija, ali ona je ipak neizbježna.

Posljedice za bliski istok

Ako ameri napadnu Iran da bi zaustavili nastanak petroeura, morat će to napravit masivno, jer Iran nije mačji kašalj, nekoliko puta je ekonomski, vojno i politički jači od Iraka, a amerika u regiji već ima dva susjedna ratišta (iraq i afganistan). Masivno vrlo vjerojatno znači u određenoj mjeri nuklearno.

Ako ameri ne napadnu Iran, onda će mu se morati pokloniti i odustati od potpore Izraela. Tad bi jedna bliskoistočna kriza mogla nestati za dugo vremena. Mogao bi se desiti i drugi Holokaust, možda. Ne navijam za tu mogućnost, ali mislim da je Izrael bez Amerike ili Europe neodrživ, i da bi u svom eventualnom umiranju mogao povući cijeli svijet u veliki gadni i prljavi rat.

Puno spekuliram i analiziram, da. To mi je horoskopski.
:)

Fuck Yeah.

Vjerojatno tako zvuče oni koji ovih stvari nisu bili svjesni. “Nek se jebu ameri, to su i zaslužili”, jelda? Ipak, nisu stvari tako jednostavne i lijepe. Ako se sruši američko gospodarstvo (a ja sam uvjeren da hoće), onda će i Europa to debelo osjetiti na svojoj koži jer mnogo izvozi u ameriku, i tržišta su tijesno vezana. Isto će osjetiti i Kina koja dobar dio sve proizvodnje šalje u ameriku. Ni Japanu nije svejedno. Da, i mi bumo osjetili.

Ne znam za Vas, ali ja sam uvjeren da nam slijedi iznimno zanimljivo doba povijesti.

P.S.
Neki izvori na kojima možete naći više informacija:
http://neworleans.indymedia.org/news/2006/12/9295.php, Zanimljiva rasprava na peakoil forumu te odlični the end of money blog.

O svemu je već pisao i elradical u člancima
read between the news: the empire’s money problem,
Read between the news: Empire’s money problem 2 te
Nevidljivi rat valuta.

Ako Vam se svidila priča, diggnite ju ispod.