i-scream.net

Naiđoh, dakle na internet monitoru na fini rezime jutrošnjih sranja koje su ispisali “ugledni kolumnisti” jutarnjeg lista.

U zadnje vrijeme je postalo očito koliko su najčitanije hrvatske dnevne novine u kmetovskom položaju u odnosu na “Znase”, prvo sa epizodom sa statistikom podrške raznim strankama, a sad eto i nekim nevjerojatnim koncenzusom da će izbori biti najneizvjesniji do sada. Hoće sutra malo. Navlačeći statistike na sve moguće načine, skrivajući činjenice lopatama, hdz pokušava uvjeriti javnost kako mu je podrška barem izbliza jednaka onoj SDP-a. Time, pretpostavljam, žele sugerirati neodlučnim ljudima da većina ne dijeli stavove kako su zasrali stanje u državi koliko su mogli. Ovoliku razinu nepotizma, bahatosti, korupcije i zločina nismo svjedočili od ratnih vremena, a pazi vraga, niti jedan član hdz-a nije kažnjen ni zašto.

U situaciji kad čak i sudsko procesuiranje kriminalaca iz hdz-a dolazi u obzir ako Zoran Milanović bude imao čvrstu ruku nakon izbora, razumljiv je panični strah istih. Ono što nije razumljivo je nesnosna lakoća kojom im se tiskani mediji naginju i skidaju gaće. Ovakvi članci, pogotovo onaj Židakov, teška su sramota za novinarsku profesiju i u takvim situacijama bi, ako je ikada ičemu služio, HND trebao reagirati.

Evo, daklem, pregled današnjih uradaka tih “vertikala hrvatskog novinstva”:

Butković: Kampanja je počela

Butković je još i ok, no u malim paragrafima mu procuri “ispiranje mozga”. Primjer:

Naime, kada SDP napada HDZ s neuvjerljivim argumentima, kao u slučaju Verona (kojeg se danas više nitko ni ne sjeća) ili na realno nevažnim pitanjima, kao u slučaju Sanaderovih satova, javnost se gotovo redovito okreće protiv SDP-a jer ga smatra nevjerodostojnim. A SDP bi želio da vjerodostojnost bude jedan od njegovih glavnih argumenata

Neuvjerljivi argumenti? Premijer države u društvu ministra vanjskih poslova koji posjeduje debeli dosje plaćenog lobiranja (u prijevodu korupcije) za američke kompanije (bechtel), sa predsjednikom velike tvrtke gleda operu u Veroni? Jedina stvar koju su oni tamo napravili, osim standardnog seljačenja je bila raspodjela profita od natjeravanja vode na mlin američke tvrtke.

Sanaderovi satovi realno nevažni? Čovjek koji nikad u životu nikakav uspješan posao pokrenuo nije, osim nasilnog preuzimanja vlasti u najkorumpiranijoj organizaciji u državi, posjeduje kolekciju satova skuplju od njegove četverogodišnje plaće. To je neosporan dokaz korupcije. Nije ih smio primiti na poklon, jer je protuzakonito. Nije ih mogao kupiti svojom plaćom. Novac je dakle zaradio na onaj način na koji nije smio. Ovo je ekletantan dokaz da je premijer naše jadne države korumpiran, a njemu je to realno nevažno?!
Pa takve stvari u pravim demokracijama ruše vlade i šalju ministre u zatvor!! Strašno.

Židak: Milanovićev autogol

Iako bi se iz njegovih nastupa moglo naslutiti da ga nogomet previše ne zanima, jer, nogomet je marginalija u odnosu na ostale probleme hrvatskog društva i “zabava za niže slojeve”, novi šef SDP-a vješto je iskoristio opčinjenost nacije nogometom i u svoj imidž je ugradio i animozitet prema najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu.

Od čovjeka kojemu je životni poziv trčkarati po maksimiru i skupljati skandalčiće, dijeliti moralne lekcije o nogometu i analizirati kvalitetu uporabe lijeve noge Luke Modrića, nije da očekujem visoko intelektualan tekst, no ovaj je paragraf naprosto porazan po moj dojam o njegovoj inteligenciji. Kako je uspio iskonstruirati takvu nebulozu?! :)
“Vješto je iskoristio opčinjenost nacije nogometom (koju valjda samo Židak vidi posvuda) da bi si učinio medvjeđu uslugu.” Lol.

Zar njegov prioritet ne bi trebao biti inozemni dug od 30 milijardi eura, zakržljala privreda, nezaposlenost, galopirajući kriminal i korupcija, a ne jedan nogometni klub, koji “pojede” nekoliko milijuna kuna. Ne državnih, već gradskih kuna. Jeftini su to poeni druga Milanovića, koji mu neće donijeti simpatije birača. Ali, on zna da će najjače zazvoniti obračun sa popularnim nogometnim klubom, na koji je narod osjetljiv…

Nisu državni, niti gradski novci, nego novci poreznih obveznika. A mi ne volimo da se oni troše na Drpiće i Mamiće. No, nevezano, opet mi nije jasna logika ovoh tekstoklepca, kaže, neće to Milanoviću donijeti simpatije birača (e hoće bome, i to jebeno), i on zna da će najjače zazvoniti takav obračun. Opet, ako je svjestan da mu to (hipotetski) šteti, zašto bi to radio? Zato što mu donosi negativni publicitet? Prosvijetlite me netko.

Političaru iz “male Moskve”, kako zovu Glavicu, odakle vuče korijene i gdje se nogometom u poznim godinama bavio Zlatko Canjuga, prioritet bi trebao biti bolji život hrvatskog čovjeka, a ne “utakmica privilegija” između Dinama i Hajduka.

Klasično umjeće pljuvanja u rukavicama. Ako nemaš nikakav argument, blati čovjeka kako znaš.
“On je iz tog i tog mjesta, a odatle je i Canjuga majkumu…” Bitno da onima koji upijaju takve gluposti negativno zvuči.
I opet glupost u idućoj rečenici. Upravo je bolji život hrvatskog čovjeka glavni razlog da treba odrezat kesu Bandiću i Mamiću. Zašto bih ja svojim porezom plaćao nekakav nogometni klub koji godinama igra jedino u slavnoj hrvatskoj ligi, i u internacionalnim susretima sramoti one koji ga sponzoriraju? Jedan Rosenborg je pun amatera i poluprofesionalaca, a svako malo uđu u ligu prvaka!!!

Htio je SDP disciplinirati nogomet, pokušavajući od četiri vodeća nogometna kluba utjerati 303,000.000 kuna poreza. I što se dogodilo? Baš ništa, pojeo vuk magare.

Sad dakle više nije nekoliko bjednih milijunčića nego 303 milijuna… Ne treba komentirati koliko pametnijih načina ima za utrošit takav novac…
Nadam se da će SDP pokušati ponovo, i ovaj put uspjeti.

Ali, kada na Maksimiru objave da je “u svečanu ložu ušao gradonačelnik”, žestoko će ga isfućkati. Zašto? Jer već godinama obećava da će dovršiti Dinamov stadion, koji strši kao najveće gradsko ruglo

Da nije zato što je lopov, i što mu se bliža i daljnja rodbina te širi krug prijatelja masno okoristio njegovim haračenjem po Zagrebu? Zato što je ulupao stotine milijuna kuna u to ruglo od zgradurine a da je mogao sagradit “alianz arenu” za te pare?

Milanović je prvi političar koji ima muda reći neke vrlo očite stvari. Skinuo bih mu kapu zbog toga, ali ovo su tek počeci, i ovakve stvari njegova publika i očekuje od njega. Sanader skuplja poene kod navijača hajduka koliko može, gurajući prste u Hajduk, Bandić se fura na populizam iste vrste glasača lopovskim pretakanjem poreznog novca u Dinamo, privatnu prčiju njegovog bliskog prijatelja Mamića. Zamislite da je Račan pokušao stati tome na kraj, pojeli bi ga mediji, i onaj primitivni dio biračkog tijela. Milanović nije komunjara, i to će mu teško netko prišiti, pa si može priuštiti da odreže tu pupčanu vrpcu. Nadam se samo da će stajati iza svojih riječi.

Kako je jedan komentator napisao baš na jutarnjem nedavno, Židače, odjebi u troskocima!

Čičak: Jurčić, SDP-ova mantra

Ono što još pokazuje da je u SDP-u živ duh komunizma, i to onoga boljševičkoga, jest priča o razdvajanju funkcija premijera i šefa stranke, čisto iz pragmatičnih razloga. U SDP-u nemaju kompetentnu osobu koja bi bila politički lider višestrano sposoban, poput Sanadera, za vođenje jedne države

Klasika. “Nema veze ako trkeljam gluposti, bitno da ih nazovem komunjarama. Makar sam u prethodnom paragrafu napisao da Milanović nema veze sa komunjarama”:

Usto, Milanović se okružuje i ljudima koji nisu iznikli iz SKH ni iz SDP-a i koji su, uz nestranačke ličnosti, ušli u SDP zbog vlastitih karijera. To su Mimica i Jurčić, ali i sam je Milanović tek sedam godina u SDP-u i pri tom nije obavljao neku značajnu funkciju.

Jurčić je naprosto bezličan i nema vlastiti politički identitet; to on, naime, sam za sebe kaže ističući kako pojma nema o politici. Premijersko je mjesto eminentno politička funkcija, a nikako samo gospodarska. Prema tome, Jurčić bi možda doista mogao biti ministar gospodarstva, ali premijer nikako.

To što nema politički identitet znači da je pametniji i realniji. Političke predrasude su elementarni sastojak krembila, a ne zrele i psihički razvijene osobe. Ono što je Jurčić rekao o Titu i Tuđmanu (da ne favorizira nijednog) je za mene dosad njegov najsjajniji trenutak u javnim nastupima. Izgubio je možda dio glasačkog tijela umirovljenika, desničara i sličnih kojima je neoprostivo da netko ne obožava Titu ili (vjerojatnije) Tuđmana poput njih, ali je dobio veliki plus u mladim glasačima poput mene koje apsolutno više ne zanima nikakav Tuđman ni Tito kad pričamo o današnjoj politici, nego nas zanima manje korupcije, birokracije i rodijačkih i priležničkih puteva do posla na fakultetima i u državnim ustanovama.

Sve i da Jurčić postane premijer i za 4 godine SDP izgubi izbore, to će opet biti ogroman napredak za hrvatsku jer neće biti uzvika da su nas pokrali oni komunjare. Jedino što će nacionalisti imati priliku kritizirati bit će njegov rezultat i sposobnosti. Hvala Bogu, u takvoj situaciji će više do riječi moći doći oni koji o tome nešto i znaju.

Njegov program tako podsjeća na mentalitet koji je u nas vladao poslije Drugoga svjetskog rata. Industrijalizacija i razvlašćenje bogatih. No, nedavno je jedan od naših vodećih stručnjaka s Ekonomskog instituta upozorio kako je Jurčićev program “industrijalizacije” magla budući da nam je Europa odredila okvire unutar kojih će se odvijati i naš i njihov zajednički gospodarski razvoj, a u nj u modernoj Europi zasigurno ne spada - industrijalizacija.

Očito je da Čičak nije baš previše pratio što Jurčić ima za reći, jer bi onda znao da je on u industriju svrstao i veliko područje koje se zove usluge. Nije najpreciznije, ali nije ni problem. Istu stvar je napao i Čačić komentirajući Jurčićev gospodarski program, ali ga brzo ostao bez argumenata. Sama činjenica da netko daje ovakvu izjavu pokazuje da nije pročitao navedenu gospodarsku strategiju jer bi, pretpostavljam, znao precizno o čemu se radi. Jurčić jest pisao i pričao o industriji, ali tekstil i drvna industrija npr. zaista postoje u Hrvatskoj, i mogu se razviti, te je Jurčić prema mom iskustvu odlično sumirao najveće probleme i nedostatke te industrije (svodi se na neznanje :).

Dodatni bonus gluposti jest proglasiti gubitak suvereniteta nad vlastitom državom priznajući europskoj uniji da nam može diktirati šta ćemo sa svojom državom, a nismo ni ušli u nju?! Nadam se da ni nećemo, no ako budemo, to opet definitivno ne znači da u Hrvatskoj ne smije biti industrije. Kakve gluposti…

Ne znam kako, ali uspio je i ovu Jurčićevu izjavu o svojim ujacima dovesti u negativan kontekst, a suvislije izjave ne bi našao da je Hubbleom traži po svojim novinama:

Oni su imali po dvadesetak godina, bila je to jednostavno domobranska vojska koja ih je regrutirala i oni su otišli. Nemam se što ograđivati, to je hrvatska povijest, koja je sada i kroza me isplivala.

Misao dana, recimo:
Gospodo, pošto članak?