i-scream.net

Apple web stranica

Nedavno je apple.com osvanuo u novom ruhu. Predivnom. Izbornik je jednostavno presexy i sam za sebe detalj koji pokazuje vrhunsko umjeće appleovih dizajnera. Primjetite na primjer kako su eliminirali gubitak prostora za logotip i pretragu, te ih strpali u jedan jedini vizualni element, skupa sa glavnim izbornikom. Ovdje to ne izgleda nimalo pretrpano, a korisniku je i lakše jer ne mora tražiti gdje se pretraga nalazi, zahvaljujući kontrastu pozadine pretrage i samog izbornika. Ono što je u cijelom izborniku najinteligentnije jest logotip. Inače web dizajneri (oni bolji) imaju običaj staviti logotip kao link na početnu stranicu. To je nepisano pravilo ali odlična praksa koja i meni samom često olakša navigaciju po stranicama sa zakukuljenom navigacijom, no mnogi (light weight :) surferi uglavnom nisu svjesni te interaktivnosti logotipa. Na novoj web stranici apple-a, logotip je postavljen kao ravnopravan element izbornika, i tako samim svojim položajem sugerira korisniku da može kliknuti na njega i da će ga to odvesti na početnu stranicu.

Ova sitnica je odlično ilustrira koliko pažnje apple posvećuje dizajnu i koliko su svjesni važnosti dizajna. Toj svojoj osobini velikim dijelom mogu i zahvaliti na svom fenomenalnom tržišnom uspjehu, kao i prijemu kod korisnika. U zadnje vrijeme su počeli i poentirati direktno marketinški na tom pristupu i proaktivno ga isticati kao komparativnu prednost, i tu su se pokazali kao prvi i najinovativniji. Za primjer pogledajte još jednom stranicu MacBookPro laptopa, i uz predivan i vrhunski jednostavan dizajn same stranice primjetite da je od 7 linkova u glavnom podizborniku jedan naslovljen sa “design”.

Zahvaljujući njima, i ja se osjećam bolje kao dizajner… :)

Za one koje zanima više o appleovoj filozofiji dizajna nudim odličan poduži članak: “Technology Review - the Secret of Apple design“. Printer friendly verzija, službena je samo za registrirane članove (glupo, ali eto).

Segmentiranje tržišta

Još jedna stvar koju sam nedavno skužio kod apple-a je i način (ne)segmentiranja tržišta varijantama proizvoda. Skužite njihova prijenosna računala, MacBook i MacBookPro. Manji brat je dostupan samo sa 13′’ veličinom ekrana, a veći brat sa 15′’ i 17′’ veličinom. Da ne bi bila samo jedna verzija manjeg brata, istakli su i varijantu u crnoj boji. Možda se na prvi pogled doima čudnim ne dati korisnicima veliku paletu mogućnosti, kao što to radi 99% ostalih proizvođača svih mogućih uređaja ali je, po meni, ovo jedini ispravan način ponašanja.

Zato ljudi i rade ovakve stvari sa svojim MacBook-om :)

Objasnit ću. Razmišljao sam ovih dana o sigurnosti automobila. ABS je sustav koji u primitivnoj formi postoji još od 30-ih godina prošlog stoljeća, u 80-ima je već bio solidno ispeglan i pouzdan, a trebala su proći desetljeća da ga se počne instalirati u sve nove automobile. Zračni jastuci su u 80-ima i 90-ima bili dio serijske opreme, ali uglavnom samo skupih automobila. Hyundai accent, kojeg vozi moja sestra, proizveden je 97. godine i nema ni ABS, ni zračne jastuke. Zašto svi automobili nisu sigurni kao Volvo, ili barem 80% kao Volvo?
Mislite da je u ptianju, tržišno natjecanje, patentna prava, skupoća instalacije? E pa nije. To su sve manji dijelovi priče. Radi se o segmentaciji tržišta. Ako bi kupci mogli birati između 3 modela automobila jednog proizvođača koji bi se razlikovali samo u veličini i eventualno snazi motora, oni sa dubljim džepom bi trošili na auto koliko i oni sa manje novaca. Time bi automobilske kompanije ostale zakinute za onaj višak para koji su neki kupci spremni ispljunuti. Koliko god to imalo smisla sa ekonomske strane, meni je odvratno s ljudske strane.

Ono što se meni čini kao bolja varijanta jest da Hyundai u sve modele ugrađuje jednaku količinu sigurnosnih mjera, klimu, vrhunski radio i sve što im stoji na raspolaganju. Neka ponudi 3 auta različite veličine i snage motora i točka. Fora je u tome što ne stoji teza da oni koji plaćaju malo više za skuplju verziju auta dobivaju više no što je normalno, nego oni koji kupuju aute srednje i niže klase dobivaju manje no što je normalno. Upravo kod apple-a se vidi ta razlika u pristupu. Kupiš li MacBookPro, kupio si MacBookPro i točka. Nema više pitanja ima li bežične mreže uključene, koliko usb ulaza ima, da li ekran valja ili ne, jednostavno nema prostora za takva pitanja. Znaš da ti komp radi kako treba i da ima odličan ekran, a ne “low end” smeće.

Slična filozofija se u zadnjih nekoliko godina probija i u razvoju web aplikacija i softverskog (user-interface) dizajna, koja kaže da korisniku ne treba ostavljati previše opcija, nego pojednostaviti priču i odabrati za njega ono što smatramo najboljim među ponuđenim. Upravo tu filozofiju je ekipa iz apple-a opet usvojila kod svog dosad najuspješnijeg proizvoda, iPod-a. Jednostavnost iznad svega.

iPhone newsletter

Kao što ćete vidjeti, nije baš uočljiva fora ali je odlična.
Daklem, Appleov mobitel budućnosti idući petak ide u prodaju te je apple poslao newsletter svima koji su se pretplatili na novosti o iPhone-u. U njemu pozivaju ekipu da pogleda video upute za korištenje i pregled mogućnosti iPhone-a. Slike kojom ilustriraju razne mogućnosti korištenja iPhona sadrže redom:

• prikaz traženja pizzerije na interkativnoj karti grada, čime podrazumijevaju opuštenost i “normalnost” pretpostavljenog kupca kao i veliku prednost u odnosu na obične mobitele - pravo surfanje)
• slušanje glazbe, i to takoreć urbane glazbe, Macy Grey, čime podrazumijevaju da je publika mlađa i da ima dobar glazbeni ukus :)
• čitanje novina (web stranice New York Times-a, čime podrazumijevaju da je kupac sličan Borji, jer voli čitati NYT :)
• pregled izbornika funckionalnosti uređaja

Ako niste kliknuli na sliku gore i na većoj verziji primjetili sami, pjesma od Macy Grey koju iPhone svira je Finally made me happy. I prvi put netko nešto pretpostavlja o meni kao kupcu a nije mi digao živac nego navukao da im napišem hvalospjevni post. A trajalo je.

Shpizta

P.S. Ako niste gledali Shpitzu večeras, iduće nedjelje možete to nadoknaditi. Ne zezam se. Mario i Nikolina su nedavno uspjeli natjerati mušku šovinističku i mačističku ekipu koja se skuplja po mom stanu da nedjeljom navečer dođu pred moj stari (cca 1977) televizor i s pivom u ruci otkidaju od smijeha. Dosad smo to radili samo na hrvatski “El Classico” (kako je hrvatski nogometni derbi iz vica nazvao moj frend, a zaozbiljno kasnije jedan neimenovani hrvatski sportski novinar). Ovdje pak se ne otkida na komična dodavanja i ubacivanja nego na odlične fore i zanimljivu emisiju. Opet, kao i u cijelom ovom postu, jednostavnost i iskrenost su glavne vrline zbog kojih Mario i Valentina Nikolina ne izgledaju umjetno nego originalno.

P.P.S. Slučajno sam naletio i na RedCarpet, koju minutu kasnije, i odma sam crko od smijeha, ali ovi su to uspjeli nenamjerno. Pazi rečenice: “Ferre je oduvijek bio poznat po čestom korištenju jakih boja: crvene, bijele, crne i zlatne.” Lool. Odvalio sam. I ugasio tv. I završio post. Laku noć.