i-scream.net

Hadž

Opet Iran

Na teveu se sprema utakmica s Iranom. Nije neka bitna, prijateljska je. To je izgleda jedna od rijetkih prigoda u kojima se Iran prijateljski obračunava s nekom drugom državom. Donekle sam ponosan na onog parazita Markovića i njegove lihvare iz nogometnog saveza koji nisu poput brojnih ostalih nogometnih saveza odjebali Iransku reprezentaciju. Al samo donekle. Kad već mjerimo snage sa muslimanima, ajmo malo dublje u tematiku.

Došljak

Čitao sam nakon nekog vremena neke nove blogove. Našlo se i par jako zanimljivih. Na jednom od njih, ptica trkachica je pisala o odnosu Zagrebačkih “domorodaca” sa ekipom koja dolazi iz drugih gradova. Stvarno sam se mogao identificirati s njom. Prošlo ljeto smo cimeri i ja ušli u verbalni konflikt sa nekoliko domorodaca iz najkulturnijeg grada u državi. Sukob smo nenamjerno inicirali mi sami, jer smo zajebavali žensku osobu koja nije imala smisla za humor. Onda je njen momak morao reagirati zaštitnički, iako si je vjerojatno u glavi mislio “začepi glupačo”, ili nešto slično. Uglavnom, sve to je manje bitno, mi smo se jako dobro nasmijali u cijeloj situaciji, koja nam je bila komičnija iz rečenice u rečenicu, dok našim suparnicima nije palo na pamet pitati: “a odakle ste vi?“.

Splićo (cimer br.1) je odmah ispalio odgovor, bez puno razmišljanja, jer nije shvatio dubinu pitanja, a sve i da je, on bi da je doma i sam možda postavio takvo pitanje. Bosanac (cimer br.2) je skoro odvalio pljusku tom momku, iako je prilično nenasilna osoba. Ja sam se ironično nasmijao i poslao ga u rodni kraj.

U čemu je bio problem?
Pitanje nije bilo postavljeno prijateljski, nego sa popriličnom primjesom prepotencije. Poanta pitanja je bila, “Šta ste došli vamo vi primitivni seljačine, nitko vas nije zvao.” Tad sam shvatio da, koliko god vremena proveo u tom gradu, koliko god ljudi upoznao tu, s koliko god ljudi bio dobar i na ti, i bez obzira na količinu novaca koju ovdje ostavljam, nikada neću biti dio te sredine, jer ne pričam istim naglaskom.

Ne pripadam ni doma

Kad dođem kući, ne poznam više ni konobare, ni djecu u kvartu. Kad iziđem van vikendom, to su uglavnom oni klinci koji su nosili pelene dok smo se mi prvi put opijali. Obično budem sretan ako je u gradu koji od užeg kruga starih prijatelja. A to je svaki drugi put. Nakon takvog vikenda, u drugom gradu je malo vjerojatno da se osjećam kao nekad davno kod kuće. I sad se ja pitam, koliko glup moraš biti da nekoga zajebavaš zato što nije iz tvog grada, nego je došljak. Njemu sigurno nije ta činjenica mila oko srca, pa mu ne treba soli na ranu.

Islam

Čini mi se da jedan stvarno prejak i preinteresantan jedan detalj iz Islama najbolje opisuje koliko je glupo i zlo biti cijeli život na jednom mjestu i osjećati se bolji i vrijedniji od svih došljaka. U Islam je naime jedan iznimno pametan čovjek ubacio poziv na putovanje u Meku (ispričavam se na površnom poznavanju Islama, poanta je ovaj put dostupna i površnim promatranjem).

Isto kao što postoji vrlo razuman razlog da je muslimanima zabranjeno jesti svinjetinu (u takvoj klimi je vrlo štetna), da im je zabranjeno piti alkohol (ovo ne treba obrazloženje), tako postoji i taj prekrasan razlog za hadž.

Hadž (hajj)

Čovjek koji proputuje pola svog poznatog svijeta, upozna vrlo mnogo ljudi, mnogo raznih kultura, ( pod okriljem iste religije, no svejedno vrlo različitih), možda doživi koje čudo tokom putovanja, možda stekne kojeg prijatelja, ali, što je najbitnije, sigurno dobro nauči da nije on najpametniji i najvrijedniji.

Nekako mi se čini znakovito usporediti pušače trave sa ostalima, onaj tko ponekad zapali, drugačije komunicira sa nekim tko nije, nego nekim tko jest. Isto tako, rekao bih, i iz osobnog iskustva, ljudi koji su proputovali u svom životnom vijeku, razmišljaju puno drugačije od onih koji nisu. S njima je često lakše i ugodnije razgovarati o mnogim temama. Lakše je, jer stvari često mogu promotriti iz više kutova.

Eto sad savjet svima koji se nisu baš proputovali u životu: “Put pod noge ili jezik za zube!”

hr.digg|prijavi

Jedan odgovor na “ Hadž”
  1. i-scream.net » Blog Archive » Provincija i orijent, 9.7.2006. u 9:40

    […] Ne znam da li sam pisao već o tome, ali sam si složio teoriju o tome zašto suci uništavaju svjetsko prvenstvo. Prije svega, jako malo je afričkih reprezentacija imalo sreće sa sucima, zakinuli su obalu bjelokosti debelo npr., a ovi su imali najbolje predispozicije da prođu skupinu od svih afričkih država, pa onda ni neke ostale reprezentacije nisu imale sreće sa sucima. Onda sam si malo uveo ekonomiju u cijelu priču, pa sam zaključio da je njemcima u interesu da što bolje prođu europske reprezentacije, jer njihovi navijači najviše potroše, a vjerojatno ih i najviše ima jer im je blizu dojčland. Onda se možda fino dijele naputci sucima da preferiraju prekršaje u korist europljana, i eto ti ga na. Ne znam, možda sam zabrijao. Natrag na stanje uma ovdašnjeg naroda. Nekidan sam se našao u raspravi sa lokalnim poduzetnikom o tome koliko je loša situacija u jednom obližnjem mjestu, tj. cijelom ovom kraju. Nije dugo trajalo. Nakon moje teze da cijeli kraj umire, jer ljudi od 18 do 30 godina, koji su iole sposobni, ovdje više skoro pa i nema, te da se ništa ne proizvodi, i da nijedan grad ne može živjeti od poreza i prireza, iliti raspodjele državne blagajne, ako se nešto ne proizvodi, on mi je spustio ustvrdivši da pričam gluposti. Pa to mjesto, kaže, ima i obnovljenu crkvu, i sportsku dvoranu u sklopu škole koja je nedavno izgrađena, i pjevački zbor, pa to je mjesto odlično! Eh, kad bi u kršanstvu postojao Hadž… […]

Napiši odgovor