i-scream.net

Mrcvarenje

Nekoliko kratkih rečenica, da se vratim u formu. Ulijenio sam se s ovim lijepim vremenom kojeg inače u Varaždinu bude jaako malo, pa bi samo upijao zrake sunca po cijele dane.

Borja je danas spomenuo članak o startupovima kojih naizgled kod nas baš i nema previše, ali pošto sam i ja prije pola godine otvorio svoj, primjetio sam da je to dojam koji vara. Ima ih, ali se ne probijaju baš sjajno. Većinu razloga koje je gospodin Steve spomenuo u navedenom članku, i sam sam iskusio na vlastitoj koži. Ali, ono što mi se čini najviše simptomatično za naše podneblje su dva od navedenih deset komada,

1.  Selling to the wrong people
6.  Going against your intuition

Te dvije greške su za mene danas najveći psihički problem. U situaciji u kojoj ti država na svakom koraku pokušava stati na rep, u kojoj država ne plaća na vrijeme, poduzeća radi toga imaju izgovor ili uzrok za neplaćanje, ili razvlačenje plaćanja dugovanja, nitko, pa ni banke ti još ne daju mogućnost naplate istih, a o sudovima da i ne govorimo, vrlo je teško uspjeti i bez ovih grešaka. Unatoč tome, ja sam ih nekoliko puta ponovio. Konkretnije, ušli smo (mi, pošto nisam sam u firmi) u poslovni odnos s tvrtkama (ljudima) od kojih osim nekih kratkoročnih prihoda ništa posebno ne možemo profitirati, unatoč intuiciji. U takvoj situaciji je redovita pojava da razmišljaš kako određenu osobu poslat u rodni kraj, jer nemaš energije udovoljavati njenim zahtjevima, koji su njoj sasvim normalni, ali tebi svakodnevno oduzimaju dragocjeno vrijeme i životnu energiju. Jedan od razloga zašto rijetko pišem na ovom blogu je i činjenica da takvih klijenata imam više nego pola. U konačnici, shvaćam sam učinivši grešku broj 6. također napravio i grešku broj 1. Iako tim ljudima doista i treba moj proizvod, meni definitivno ne treba nikakav poslovni odnos s njima. To je jedna od težih lekcija koje sam u životu naučio.

Eto, to je u osnovi za mene mrcvarenje. Isto kao kad gdin. Kranjčar ignorira zdrav razum, i cijelu naciju, te konstantno gura nogometno impotentnog sina u centar državne reprezentacije, te uništava i svoj i sinov potencijal. Ma siguran sam da je i njemu intuicija govorila da to ne radi, al eto, svi učimo, i on će kad tad naučit. Nadajmo se.

hr.digg|prijavi

12 odgovora na “ Mrcvarenje”
  1. borja, 23.6.2006. u 20:55

    lol za usporedbu s Kranjcarom :) nego ne prolazi mi rss na dvanula, za sve (datum, Channel, Channel url..) mi javlja gresku

  2. tomo, 23.6.2006. u 21:31

    Na šta točno misliš?

  3. borja, 23.6.2006. u 21:54

    http://validator.w3.org/feed/…ma nema veze, uglavnom i ja na dvanula imam validaciju za svaki feed koji zelis pratiti, pa tvoj ne prolazi kad ga probam ubaciti

  4. tomo, 24.6.2006. u 8:05

    Rješeno.
    Izgleda da se neki od pluginova klao sa gzip-om, a pošto mi se ne da sad sve provjeravat, isključio sam gzip.

    thnx.

  5. sinisa, 24.6.2006. u 15:44

    Dobar! :)

    Da, prvu bih gresku ipak vise istaknuo jer je kardinalnija i u vecini slucajeva ju ne mozemo ispraviti tako lako …
    Narocito kada za ispravljanje ne postoji niti pravni lijek niti nekakav efikasan mehanizam za regulaciju takvih problema.

    A ova druga, zlo - covjek uci dok je ziv! Moja intuicija me trenutno kosta nekih 70 000 Kn koje mi onako lebde u domovini i oko kojih cu se morati oznojiti posteno da ih vratim u svoj novcanik. Sve to zahvaljujuci mojoj ljutoj intuiciji :)

  6. tomo, 24.6.2006. u 16:47

    @Siniša:
    Oho, tvoja intuicija je zbilja vrlo snažna. :)
    Jel to misliš da ju nisi slušao, pa so promašio, ili obratno?

  7. alatheia, 24.6.2006. u 18:59

  8. borja, 26.6.2006. u 7:21

    sve radi, tnx!

  9. sinisa, 26.6.2006. u 8:32

    @tomo:

    je da :( Upravo zato sto sam ju slusao! OK, inace sam impulsivan leek i napravim tonu stvari “na prvu” - uz neko kratko razmisljanje, recimo … Ali ovo je bio zaheb godine za mene :)

    Podsjetilo me to na dogadjaj od prije 5 god. kada sam isao iz Osijeka na vlak i na putu prema zeljeznickom sam skrenuo u banku i digao placu i neke pare, sveukupno oko nekih 5-6 milja.
    Izasavsi iz banke sam skuzio kolegu kako ide isto na vlak te potrcao za njim prek crvenog da ga stignem. Naravno, kad smo sijeli u kupe i vec dobrano krenuli, posegnem za zadnjim djepom gdje sam tutnuo pare u zurbi, a ono nist …
    Samo se nasmijem polufreneticno i nastavim pricat s njim… Vidi on da sam nest izgubio - pa priupita. Kad sam mu rekao da sam upravo posijao mjesecnu placu onako hladno - majstor skocio da vuce kocnicu na vagonu! Ma reko gle “Ako sam ih tako lako izgubio - ocigledno mi te pare nisu trebale, ovo mi je skola i tak mora bit:)”

    Kad smo dosli do Nasica, otisli smo na pivo koje mi je on “studos” platio :)

    uf, gle sjetio sam se svega :)

  10. tomo, 26.6.2006. u 10:35

    Ta tvoja anegdota me podsjeća na neke vlastite stavove. Zanimljivo, kao da smo u prošlom životu jeli maslac na Tibetu.

    Neću više.
    :)

  11. mrak, 26.6.2006. u 11:14

    mene, vidiš, najviše brine to što se na tržištu uvijek nađe neki idiot koji će spustiti cijenu ispod razine troška, nikada nemam problema izgubiti posao zato što nisam bio dovoljno dobar, ili zato što je netko drugi efikasniji, no kada ti netko (kao primjerice prošloga tjedna) ponudi isti proizvod za 40% nižu cijenu onda kreneš pa se pitaš gdje si pogriješio, provjeriš sve i shvatiš da nisi

    vani se takve stvari ne mogu dugo događati no kod nas takvi mogu egzistirati doživotno i u procesu mogu povući za sobom brdo ekipe koja radi OK

    a glede nerazumnih kupaca, s jedne strane moraš ugađati kupcima i nuditi im više nego konkurencija, no moraš paziti kada prestaješ davati nešto “više” u odnosu na trenutak kada postaješ vreća za boks ili sredstvo za iskaljivanje frustracija iz djetinjstva

  12. tomo, 26.6.2006. u 11:48

    Kad na sve to još pridodaš činjenicu da je kod nas profesionalnost pojam rjeđi od NLO-a, shvatiš zašto je pojam Startup riječ koja u hrvatskoj nerijetko potiče na smijeh.

    Prema mom dosadašnjem iskustvu, postoje dvije kategorije tvrtki koje uspijevaju, i razvijaju se.
    One koje rade za klijente iz Zapadnih zemalja, i one koje imaju svog čovjeka u nekoj od velikih “domaćih” firmi, poput d-telekoma.

    Još uvijek ne znam nijednu perspektivnu firmu u kojoj nitko nema sumnji u mogućnosti uspjeha. Tako je i sa mnom, samo hvala Bogu, ja još uvijek nemam puno za izgubiti, pa ne gubim živce.

Napiši odgovor